Privatni muzeji u Zagrebu danas su sve popularniji biznis. A glavni je grad doživio svojevrsni „boom“ ovih ustanova. Nedavno je tako u Radićevoj otvoren Muzej torture, isto tako Muzej iluzija kod Britanca, tu je i već turistima poznati Muzej prekinutih veza na Gornjem gradu.
Muzej torture
TORTUREUM je muzej torture koji posjetiteljima nudi pogled na jedinstvenu zbirku naprava za mučenje i egzekuciju od antičkih vremena do danas. S više od 70 instrumenata i sprava, na kojih je i sama pomisao tjerala ljudima strah u kosti, Muzej zorno prikazuje sliku nasilja kroz povijest.
Neki od izložaka koje će posjetitelji moći vidjeti, dodirnuti ili isprobati su: Giljotina, vjerna replika iz 1792. godine s Bergerovim mehanizmom iz 1889. godine; Pendulum odnosno sjekira koja se njiše i svakim zamahom spušta sve niže; Rastezalo-najdrevnija naprava za mučenje, Nirnberška djevica – najstrašniji i najokrutniji način kojim su u srednjem vijeku mučili osuđenike; Brnjica ili krotiteljica lajavica, te impozantan broj predmeta koji su služili za ponižavanje, mučenje, ranjavanje ili ubijanje ljudi.
Muzej iluzija
Uđite u fascinantni svijet iluzija koje će vam poljuljati povjerenje u vaša osjetila, ali vas pritom oduševiti; svijet koji će vas potpuno zbuniti, ali vas i štošta naučiti… Posjetite nas i ostat ćete zadivljeni jer ništa nije onakvo kakvim se čini, osobito ne u Muzeju iluzija!
Jeste li spremni za avanturu? Nudimo vam intrigantno vizualno, osjetilno i edukativno iskustvo! Muzej iluzija otvara prostor za društven i zabavan izlet u svijet iluzije koji očarava sve generacije! To je savršeno mjesto za nova iskustva i uživanje s prijateljima ili obitelji, jedinstveno u ovom dijelu Europe. To nije samo mjesto za djecu, koja obožavaju dolaziti, to je mjesto za roditelje, parove, djedove i bake!
Muzej prekinutih veza
Muzej prekinutih veza nastao je iz putujuće izložbe s konceptom propalih veza i njihovih ruševina. Za razliku od „destruktivnih“ samopomagajućih uputa kako se oporaviti od neuspjele ljubavi, Muzej daje priliku svakome da prebrodi emocionalni slom na kreativan način: donacijom zbirci Muzeja.
Kakva god bila motivacija za doniranje osobnih predmeta – puki ekshibicionizam, ljekovito olakšanje ili naprosto znatiželja – ljudi su prigrlili izlaganje svoje ljubavne ostavštine kao svojevrsni ritual, svečani obred. Društvo slavi naše brakove, pogrebe, pa čak i maturalne oproštaje, no uskraćuje nam bilo kakvo formalno priznanje tragičnog kraja veze, unatoč snažnom emocionalnom učinku. Riječima Rolanda Barthesa u Fragmentima ljubavnog diskursa: “Svaka strast ima na kraju svojeg gledatelja…..Nema ljubavne žrtve bez završne predstave.”
